osobe sa invaliditetom

Dobrodošli na blog, gdje ćete naći informacije iz rada i života osoba sa invaliditetom Udruženja paraplegičara i oboljelih od dječije paralize Zenica

02.06.2014.

DOĐITE NA SVEČANO OTVORENJE UREDA ZA PODRŠKU STUDENTIMA SA INVALIDITETOM UNIVERZITETA U ZENICI - ALI NEMATE ODGOVARAJUĆI PRISTUP!

U Udruženju paraplegičara i oboljelih od dječije paralize Zenica, smo dobili poziv za svečano otvorenje Ureda za podršku studentima sa posebnim potrebama Univerziteta u Zenici te Info dan, koji će se održati u srijedu, 04. juna 2014. u Svečanoj sali (sala br. 10) Fakulteta za metalurgiju i metale. Na prvi pogled veoma lijepo i poštovanja vrijedno, ali..... Ta Svečana sala je osobama sa težim oblikom invaliditetom nepristupačna. U prizemlje fakulteta se ulazi preko 12-15 stepenica. Ne postoji kosa rampa, niti vanski lift. Potom iz prizemlja do te sale opet stepenice. Otpišemo mi organizatoru sa naznakom problema, a javlja nam se nepotpisana osoba, koja predlaže stražnji ulaz na fakultet iz dvorišta Metalurškog instituta. I tu postoje stepenice i opet stepenice iz prizemlja prema Svečanoj sali. Dakle, dođite, ali nemate pristup! Ovo je upečatljiv bešćutan odonos prema osobama sa invaliditetom. Poziva ih se, gdje je pristup nemoguć. Istina, ta nepotpisana osoba nudi pomoć. Zna se na šta se misli tom pomoći. Organizator očigledno niti zna UN Konvenciju o pravima osoba sa invaliditetom ni bon-ton koji se koristi u kontaktima sa osobama sa invaliditetom. Uvreda je nositi iliti pomagati kretanje osobe koja koristi invalidska kolica. Organizator otvara Ured za podršku studentima sa posebnim potrebama Univerziteta u Zenici. Kome će taj nedostupni ured pomoći? Nadam se da će ovaj tekst pročitati neko iz nadležne opštinske inspekcije i reagovati zbog neprimjene Uredbe o uklanjanju arhitektonskih prepreka. Tu je još i uvredljiv naziv osoba sa invaliditetom. Nazivaju ih osobama sa posebnim potrebama. Pa to je zastario naziv za osobe sa intelektualnim poteškoćama (invaliditetom). U tom pozivu se spominje i termin „osobe sa onesposobljenjem“. BiH je članica UN i ratifikovala je Konvenciju o pravima osoba sa invaliditetom, te tako prihvatila i terminologiju. Na engleskom jeziku stoji „Persons with disabilities“ a u ratifikovanoj konvenciji prevedenoj na BHS jezike stoji „Osobe sa invaliditetom“. Da je poziv za prisustvo pro forme i da su zaključci spremljeni unaprijed, ukazuje činjenica da je za diskusiju ostavljeno pet (5) minuta u terminu 11,25 ÷ 11,30 sati. Tako važna tema i veliki broj izlaganja, a pet (5) minuta za diskusiju! Ako su stvaro ozbiljnih namjera, tada su morali znati, da je moto zadan od UN-a prema osobama sa invaliditetom, koji glasi: „Ništa o nama bez nas“. Svi ozbiljni politički, medijski i ostali učesnici u društveno – političkim događanjima su usvojili terminologiju i način ponašanja, osim akademske zajednice BiH. Sve u svemu, očigledno je da su univerziteti, koji se spominju u pozivu, dali u ovaj projekat osobe koje sa politikama u oblasti invaliditeta nemaju nikakve veze, niti imaju bilo kakva iskustva, sem možda što su nešto uzgred pročitali. U spisku izlagača nema ni jednog profesora ni doktora nauka, koji je do sada radio na problematici osoba sa invaliditetom (OSI) kroz izradu zakonske regulative, podzakonskih i provedbenih akata te u direktno sarađivali sa savezima i udruženjima OSI u BiH. Navodno su sarađivali u ovom projektu sa nekim organizacijsma OSI. Kojim? Pa mi imamo u Ministarstvu za ljudska prava BiH Vijeće osoba sa invaliditetom koje nije upoznato sa ovim projektom, a po prirodi stvari bi moralo, jer zastupa interese saveza iz oba entiteta, a preko saveua i svih udruženih organizacija OSI! Sa tim njihovim akademskim programom nije upoznato ni Vijeće osoba sa invaliditetom u Federaciji BiH. Da se naslutiti zaključak: skupila se grupa ljudi da kao nešto korisno uradi za OSI. Ustvari uraditi će za sebe kroz dodatnu zaradu, objavu ovih referata kod svečanog otvarnja ureda i prošetati se ugodno kroz univerzitetske centre u BiH. Bolje bi im bilo da hitno urede nužnike na fakultetima, gdje su čučavci i izuzetno loše održavani. Većina osoba sa invaliditetom ne može koristiti čučavce, pa se snalaze na samo njima znane načine. To bi im trebao biti prvi korak, a ne akademske rasprave. Mi kao jedno malo udruženje stojimo univerzitetskim profesorima, koji učestvuju u ovoj nazovi pomoći usmjerenoj ka studentima koji su OSI, da nam se obrate u cilju pružanja informacija o zakonskoj i podzakonskoj regulativi, koja i njih obavezuje. Oni se trebali do 2010. godine da se prestroje ako imaju ozbiljne namjere pomaganja studentima koji su OSI. Mi smo od 2004. godine do sada učestvovali na izradi i u diskusijama svih zakonskih i podzakonskih rješenja koja su iole vezana za OSI u BiH i FBiH. Za 11 godina nikada nismo ni vidjeli ni čuli ni za jednog izlagača, koji će kao biva stručno pojasniti šta to treba učiniti na univerzitetima za studente koji su OSI.

02.06.2014.

KO JE SPASAVAO OSOBE SA INVALIDITETOM ZA VRIJEME POPLAVA?

Vjerovatno ste sa pojačanom pažnjom pratili sva zbivanja u vezi poplava. Da li ste vidjeli ijednu spasenu osobu sa invaliditetom, koja se kreće invalidskim kolicima ili slijepu osobu koju neko vodi ka helikopteru ili nekom transportnom sredstvu? NISTE! Sigurno niste! Svi pričaju o humanosti, a niko od zvaničnih ili nezvaničnih ekipa spasavanja nije evakuisao ni jednu osobu sa teškim oblicima invaliditeta, sem u Zavidovićima i Maglaju, gdje su prvo evakuisani paraplegičari i slijepe osobe! Zašto to nismovidjeli, zašto o tome nismo mogli pročitati? Odgovor je jednostavan: nikoga, ama baš nikoga, počev od zvaničnih ekipa civilne zaštite i raznih volontera, pa onda tako i medija, nije interesirala sudbina tih ljudi, koji u takvoj situaciji nisu mogli ništa učiniti na svojem spasenju. Gledali smo na brojnim tv stanicama, kako se utrkuju novinarske ekipe, koja će prije doći do nekog odsječenog naselja. Tako smo gledali isto i brojne ekipe dobrovoljaca, koje sada nazivaju volonterima, kako se utrkuju ko će prije u odsječena naselja odnijeti pomoć u hrani. Snimci pokazuju, kako pomoć uručuju zdravim osobama, a ni na jednom snimku nema ni jedne jedine osobe sa težim invaliditetom. Nikome izgleda ni na kraj pameti nisu bile osobe osobe sa teškim oblicima invaliditeta! SREĆA je da postoje odgovorni članovi uže i šire porodice, a tu i tamo i po neki susjed, pa se zahvaljujući njihovim nadljudskim naporima nije desilo stradanje takvih osoba ni u Ze-do kantonu ni u Doboju! Interesantno, ni jedan odgovorni rukovodilac Civilne zaštite i drugih struktura, počev od opštine do Federacije BiH uopšte se nije sjetio ove populacije. Da priča ne bude šuplja, evo i činjenica o broju osoba sa veoma teškim invaliditetima, koji su bili izloženi poplavama sa različitim posljedicama: Nemila (6), Orahovica (3), Kočevski sliv (3), Topčić Polje (3), Doboj - jug (7), Zavidovići (10), Maglaj (6), Babinski sliv (11), Gornja Gračanica (3) i i Doboj (26). Osoba sa stepenom invaliditeta ispod 90% je daleko više, pa ni o njima se zvanične strukture, dobrovoljci, razni donatori i naravno mediji, nisu sjetili, kao ni osoba sa teškim invaliditetom 90÷100%. Naveo sam i nepoplavljena mjesta iz razloga što su i po 15 dana bili odsječeni od svijeta, a to znači bez medicinske pomoći, bez mogućnosti nabave specifičnih higijenskih potrepština i naravno i nekih namirnica.