DOĐITE NA SVEČANO OTVORENJE UREDA ZA PODRŠKU STUDENTIMA SA INVALIDITETOM UNIVERZITETA U ZENICI – ALI NEMATE ODGOVARAJUĆI PRISTUP!

U Udruženju paraplegičara i oboljelih od dječije paralize Zenica, smo dobili poziv za svečano otvorenje Ureda za podršku studentima sa posebnim potrebama Univerziteta u Zenici te Info dan, koji će se održati u srijedu, 04. juna 2014. u Svečanoj sali (sala br. 10) Fakulteta za metalurgiju i metale.
Na prvi pogled veoma lijepo i poštovanja vrijedno, ali…..

Ta Svečana sala je osobama sa težim oblikom invaliditetom nepristupačna. U prizemlje fakulteta se ulazi preko 12-15 stepenica. Ne postoji kosa rampa, niti vanski lift. Potom iz prizemlja do te sale opet stepenice. Otpišemo mi organizatoru sa naznakom problema, a javlja nam se nepotpisana osoba, koja predlaže stražnji ulaz na fakultet iz dvorišta Metalurškog instituta. I tu postoje stepenice i opet stepenice iz prizemlja prema Svečanoj sali.

Dakle, dođite, ali nemate pristup!

Ovo je upečatljiv bešćutan odonos prema osobama sa invaliditetom. Poziva ih se, gdje je pristup nemoguć. Istina, ta nepotpisana osoba nudi pomoć. Zna se na šta se misli tom pomoći. Organizator očigledno niti zna UN Konvenciju o pravima osoba sa invaliditetom ni bon-ton koji se koristi u kontaktima sa osobama sa invaliditetom. Uvreda je nositi iliti pomagati kretanje osobe koja koristi invalidska kolica. Organizator otvara Ured za podršku studentima sa posebnim potrebama Univerziteta u Zenici. Kome će taj nedostupni ured pomoći? Nadam se da će ovaj tekst pročitati neko iz nadležne opštinske inspekcije i reagovati zbog neprimjene Uredbe o uklanjanju arhitektonskih prepreka.

Tu je još i uvredljiv naziv osoba sa invaliditetom. Nazivaju ih osobama sa posebnim potrebama. Pa to je zastario naziv za osobe sa intelektualnim poteškoćama (invaliditetom). U tom pozivu se spominje i termin „osobe sa onesposobljenjem“.
BiH je članica UN i ratifikovala je Konvenciju o pravima osoba sa invaliditetom, te tako prihvatila i terminologiju. Na engleskom jeziku stoji „Persons with disabilities“ a u ratifikovanoj konvenciji prevedenoj na BHS jezike stoji „Osobe sa invaliditetom“.

Da je poziv za prisustvo pro forme i da su zaključci spremljeni unaprijed, ukazuje činjenica da je za diskusiju ostavljeno pet (5) minuta u terminu 11,25 ÷ 11,30 sati.
Tako važna tema i veliki broj izlaganja, a pet (5) minuta za diskusiju!

Ako su stvaro ozbiljnih namjera, tada su morali znati, da je moto zadan od UN-a prema osobama sa invaliditetom, koji glasi: „Ništa o nama bez nas“.

Svi ozbiljni politički, medijski i ostali učesnici u društveno – političkim događanjima su usvojili terminologiju i način ponašanja, osim akademske zajednice BiH.

Sve u svemu, očigledno je da su univerziteti, koji se spominju u pozivu, dali u ovaj projekat osobe koje sa politikama u oblasti invaliditeta nemaju nikakve veze, niti imaju bilo kakva iskustva, sem možda što su nešto uzgred pročitali. U spisku izlagača nema ni jednog profesora ni doktora nauka, koji je do sada radio na problematici osoba sa invaliditetom (OSI) kroz izradu zakonske regulative, podzakonskih i provedbenih akata te u direktno sarađivali sa savezima i udruženjima OSI u BiH.

Navodno su sarađivali u ovom projektu sa nekim organizacijsma OSI. Kojim? Pa mi imamo u Ministarstvu za ljudska prava BiH Vijeće osoba sa invaliditetom koje nije upoznato sa ovim projektom, a po prirodi stvari bi moralo, jer zastupa interese saveza iz oba entiteta, a preko saveua i svih udruženih organizacija OSI! Sa tim njihovim akademskim programom nije upoznato ni Vijeće osoba sa invaliditetom u Federaciji BiH. Da se naslutiti zaključak: skupila se grupa ljudi da kao nešto korisno uradi za OSI. Ustvari uraditi će za sebe kroz dodatnu zaradu, objavu ovih referata kod svečanog otvarnja ureda i prošetati se ugodno kroz univerzitetske centre u BiH.

Bolje bi im bilo da hitno urede nužnike na fakultetima, gdje su čučavci i izuzetno loše održavani. Većina osoba sa invaliditetom ne može koristiti čučavce, pa se snalaze na samo njima znane načine. To bi im trebao biti prvi korak, a ne akademske rasprave.

Mi kao jedno malo udruženje stojimo univerzitetskim profesorima, koji učestvuju u ovoj nazovi pomoći usmjerenoj ka studentima koji su OSI, da nam se obrate u cilju pružanja informacija o zakonskoj i podzakonskoj regulativi, koja i njih obavezuje. Oni se trebali do 2010. godine da se prestroje ako imaju ozbiljne namjere pomaganja studentima koji su OSI. Mi smo od 2004. godine do sada učestvovali na izradi i u diskusijama svih zakonskih i podzakonskih rješenja koja su iole vezana za OSI u BiH i FBiH. Za 11 godina nikada nismo ni vidjeli ni čuli ni za jednog izlagača, koji će kao biva stručno pojasniti šta to treba učiniti na univerzitetima za studente koji su OSI.

mdjulbic
Blog je Udruženja paraplegičara i oboljelih od dječije paralize - Zenica, a ja sam "pisac i urednik bloga", jedan prosječan čovjek, zaboravio hodati, pa se krećem invalidskim kolicima. Uživam u životu i radujem se svakom novom danu! Ima se i godina, ali ne bi valjalo ih imati previše. Uglavnom ovako razmišljaju i svi članovi našega Udruženja!

Komentariši